Ajnštajn je Milevi Marić obećavao slavu, a onda je završila zaboravljena: Teška sudbina naše naučnice
Dodajte Kurir u vaš Google izborDanas se navršava 78 godina od smrti Mileve Marić, talentovane matematičarke i fizičarke čiji su život obeležili veliki naučni snovi, ljubav sa Albertom Ajnštajnom i teške porodične tragedije. Iako je bila jedna od retkih žena svog vremena koje su dobile priliku da studiraju prirodne nauke, njena akademska karijera ostala je nedovršena, dok se o njenom mogućem doprinosu Ajnštajnovom radu raspravlja i danas.
Mileva Marić preminula je 4. avgusta 1948. godine u Cirihu, daleko od rodnog Titela. Poslednje godine provela je povučeno, brinući o sinu Eduardu, koji je bolovao od šizofrenije.
Od Titela do Ciriha
Rođena je 19. decembra 1875. godine u Titelu, u tadašnjoj Austrougarskoj. Bila je najstarije od troje dece Miloša Marića i Marije Ružić Marić, a deo detinjstva provela je u Kaću i Novom Sadu.
Još tokom školovanja pokazala je naročitu nadarenost za matematiku i fiziku. U vreme kada su ženama vrata mnogih obrazovnih ustanova bila zatvorena, njen otac uspeo je da dobije posebnu dozvolu da Mileva kao privatna učenica pohađa Kraljevsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, namenjenu dečacima. Odobreno joj je i da prisustvuje predavanjima iz fizike.
Školovanje je nastavila u Švajcarskoj, gde je 1896. položila maturu. Najpre je jedan semestar studirala medicinu na Univerzitetu u Cirihu, a zatim se prebacila na cirišku Politehniku, današnji ETH.
Na smeru za nastavnike matematike i fizike bila je jedina žena u grupi od šest studenata i tek peta žena koja je do tada upisala taj smer.
Susret sa Ajnštajnom
Među njenim kolegama nalazio se i četiri godine mlađi Albert Ajnštajn. Zbližili su ih zajedničko interesovanje za nauku, razgovori o fizici i želja da jednog dana zajedno rade.
Njihova sačuvana prepiska pokazuje da su se u ljubavnim pismima često doticali naučnih problema. Posebnu pažnju privukla je rečenica iz Ajnštajnovog pisma iz marta 1901. godine:
Pogledajte u galeriji njihova ljubavna pisma:
„Kako ću biti srećan i ponosan kada nas dvoje zajedno uspešno privedemo kraju naš rad o relativnom kretanju.“
Upravo izrazi poput „naš rad“ kasnije su pokrenuli rasprave o tome da li je Mileva učestvovala u oblikovanju njegovih ranih naučnih ideja. Jedni u toj prepisci vide trag njihove saradnje, dok drugi istoričari nauke smatraju da nema dovoljno dokaza da bi joj se mogao pripisati deo autorstva Ajnštajnovih objavljenih radova.
Pouzdano se zna da su o fizici razgovarali i razmenjivali ideje. Koliki je bio Milevin stvarni doprinos njegovim naučnim dostignućima, ostalo je jedno od najspornijih pitanja njihove zajedničke biografije.
Nije završila studije
Mileva je 1900. izašla na završni ispit, ali ga nije položila. Sledeće godine pokušala je ponovo, u vreme kada je već bila trudna, ali ni tada nije uspela da dobije diplomu. Time su prekinuti njeni planovi o nastavku akademskog rada i izradi doktorske disertacije.
Početkom 1902. godine rodila je kćerku Lizerl, prvo dete koje je dobila sa Ajnštajnom. Devojčica je rođena pre njihovog venčanja, a njena sudbina nikada nije potpuno razjašnjena. Poslednji poznati trag o njoj nalazi se u pismima iz 1903. godine. Pretpostavlja se da je umrla od šarlaha ili da je data na usvajanje, ali pouzdan odgovor do danas nije pronađen.
Mileva i Albert venčali su se u Bernu 1903. godine. Dobili su još dvojicu sinova – Hansa Alberta 1904. i Eduarda 1910. godine.
Težak brak i rastanak
Njihov brak vremenom je postajao sve teži. Ajnštajnova karijera brzo je napredovala, dok su na Milevu uglavnom pale porodične obaveze i briga o deci.
Kriza je postala naročito ozbiljna nakon preseljenja u Berlin 1914. godine. Mileva je iste godine sa sinovima napustila Nemačku i vratila se u Cirih. Taj rastanak bio je konačan, a brak je zvanično okončan u februaru 1919.
U sporazumu o razvodu bilo je navedeno da će Milevi pripasti novac od Nobelove nagrade ukoliko je Ajnštajn dobije. To se i dogodilo nakon što mu je 1922. uručena nagrada za 1921. godinu. Novac je bio namenjen Milevi i njihovim sinovima, a deo sredstava uložila je u nekretnine u Cirihu.
Brinula o bolesnom sinu
Nove teškoće usledile su kada je njihov mlađi sin Eduard, izuzetno nadaren mladić koji je želeo da postane psihijatar, doživeo nervni slom. Dijagnostikovana mu je šizofrenija, zbog čega je godinama lečen u psihijatrijskoj ustanovi.
Mileva je najveći deo tereta njegove bolesti preuzela na sebe. Troškovi lečenja postali su toliko veliki da je morala da prodaje nekretnine koje je kupila novcem od Nobelove nagrade.
Pogledajte u galeriji kako je izgledao njihov zajednički stan:
Briga o sinu, finansijski problemi i narušeno zdravlje obeležili su poslednje godine njenog života. Posle teškog moždanog udara smeštena je u bolnicu, gde je preminula 4. avgusta 1948. u 72. godini.
Sahranjena je na groblju Nordhajm u Cirihu. Dugo je njeno grobno mesto bilo gotovo zaboravljeno, sve dok joj 2009. godine nije postavljeno spomen-obeležje.
Video: Abramović o braku Mileve i Alberta Ajnštajna